Ознаке
aleksandar serdar, bes, besmrtnost, betoven, betpven, biće, bojan suđić, dirigent, dostojanstvo, duša, eho, emocije, hor, izgubljeni, iščekivanje, klavir, koncert, koža, ljubav, maestro, more, muzika, nada, neizvesnost, nesklad, nežnost, očaj, oči, pijanista, ples, pobeda i ideali, požar, prsti, publika, radost, ritam, rts, seta, simfonijski orkestar, snaga, snevač, spokoj, teatralnost, telo, tonovi, vatromet, vene, večnost, violina, žice, čajkovski, čovek, čula
Celim telom zaroniti. Prepustiti se u potpunosti. A naposletku, dozvoliti utiscima da se slegnu.
O besmrtnosti, samo se kroz muziku moglo besediti, i jedino je tako, donekle spoznati. Iskreno i ispod površine trenutnosti.
Sazdani od delića, što na najtanji drhtaj tonova plešu, predajemo se. Od materije tela, preostane samo strujanje vazduha što teče u zadatom ritmu. Neverovatna je snaga i mekoća tih dlanova što te vode kroz melodiju, pa se ponovo rađaš i umireši. Uznemireni nežnošću, probudjeni očajem, a bes i seta, razdiru. Potom, ljubav i kristal radost, da iscele. A u duši, trag uspavanog kosmosa, onaj delić besmrtnosti probude.
Naklon, Maestro, malo teatralnosti lepo ti stoji, kad si nam dušu probudio u savršenom neskladu osećaja. Toliko različitosti na sceni jednu umetnost stvara, vođena plesom snevača, što sva čula budi i podčini.
Maestro, ti si onaj što nevidljive niti vuče i bestidno tonove rasipa. Ali kad se uzburkaju mora duše, samo ih pijanista, veštim prstima sasvim umiri.
O tebi, pijanisto, bi i Čajkovski mogao pričati, da je baš tebi koncert za klavir pisao. I dodao kroz osmeh, muzika koja ne uznemiri dušu, i na kraju joj ipak spokoj ne pruži nije dostojna večnosti.
Posmatrati čoveka koji u sebi nosi muziku i prenosi je celim svojim bićem kroz prostor, čudesno je. A on je, zapravo samo eho. Iz njegovih prstiju, vatromet tonova.
Od muzike se lako može umreti, ona ljupko zavede i pod kožu se uvuče, a u moru tonova najlepše se plovi, plovi i lako odluta. Pa se polako probude i skrivene emocije. Ali valovi tvoji ipak nose, na spokoju nade.
Jesmo li mi, izgubljeni, upravo pronađeni?
Violinisti, vi ste i poslednji sloj duše naše ogolili. I sada, nemo pred vama stojimo, vašim žicama svezani. Stojimo i drhtimo, a iščekivanje je najgore. Oh, neizvesnosti dostojanstvena.
I naposletku, otvaram oči, publika je na nogama, i požar je u sali.
Kolarac:
Hor i Simfonijski orkestar RTS „Pobeda i ideali“
dirigent: Bojan Suđić
Aleksandar Serdar, klavir
Program: Čajkovski, Betoven